Eo ja sma sad s tim jednim deckom Kojenom,heh,Koščicom Hitlerom kako ga vec ocemo nazvati,heh, ono i ja sam glupa jer sama pravim probleme tam gdje ih nema.Ono odkad sams njim, bila od te večeri na kuči sva sam neka pogubljena, mislim ono kao da gubim sebe sto nema nikakvog smisla ni nicega, ono zasto zbog covjeka kojeg mozda volis duggo vremnea, a i on tebe, gubit se.....mozda jer nemislim da zasluzujem sreću kao kad sam s njim, pa ga ovako odbijam na neki način, ili neznam mislim da je preljepo da bi bilo stvarno,ili me toliko obuzeo da sam se a sva oduzela nekud, er ono dobro trebas prvo sam sebe ispunjavat, da bi moga i druge, ali ono neznam, zasto je problem ako me on tako ispunjuje, mozd amislim da ja nejga nemogu ili ne ispunjujem kao stoon mene ispunnjuje, ili mislim da me ne ispunjuje dovoljno, damislim da je to, mislim previse o njemu, i kako ce bit iduci put kad se vidimo,a od tog se nemoze zivit ipak, trebas malo sebe uzet u taj zivot...i onda me spopadaju neke glpo misli, a mislim da je to sve od te glupe depresije, mislim ono znam da je.....ah jebena depresija.............bojim se da cu ga izgubit....i da ce mi postat jos jedna obavzea,er sam ja sama sebi obavaze, ajer se stalno moram ponasat koda je sve ok,i nepokazivat svoju vec dobro ukorjenjenu depresiju...ah koji problemi pa da poludiš.Sam bi volela da se mogu opustit i opet uživat i živjet,a to opce nije tako lako, a jebiga.....Da treba samu sebe ispunit da ako smo s nekim da s njime ne budemo iz neke sebičnosti jer nam je dobro s njime, nego zbog tog čovjeka,jade moze i radi toga kako se osjecamo kad smo s nekime, jer misli da se ipak zbog toga i zaljubimo u nekoga, jer na neki način nađemo sebe uz tu osobu s kojom smo, eh evo pukla me sad ova inspiracija jer nisam zadovoljna ne njime, neg sammom sobom,... mislila sam da se bolje mogu nosit s nekom vezom, ustvari znala sam da trebam pocet usavrsavat sebe,ako budem s njim, jer ovakva kakva sam depresiva neide nikud, i umjesto da sam radila na sebi, ja stalno mislim na njega, i onda kad ne nadjemo, sta bit cemo edni s drugim mislim od uspometa će nam se veza sastojat, ma ne e ja bi trebala ovo prekinut i počet dolazit k sebi,ali kad nemogu prestat mislit na njega. eto to je sjebano....samo bi ga htjela zagrlit, ipoljubit, ko onu večer na kući....al jos bi vise htjela da dojdem k sebi,tako kao kad me prije nekoliko godina prvi put polubio,jer ta jedan poljubac se nemoze usporedit sa sva ova dva sata koliko smo bili zajedno nekoliko dana....pa sada, trebam se valjda odlučit da sam sama sebi važnija od njega, i počet dolazit k sebi,al ono kad nije tak.........heh,i sta sad da radim,al treba ovalk mislit ako mi je zbija toliko vazan,kuzim da cu ja bit kriva ako ovo sjebem, tako da svakako moram i ako ne zbog sebe, onda zbog njega i svih drugih doć k sebi,ali i zbog sebe, jer želim osjećat onog u kojeg sam se onda njega zaljubila, a ne ljubiti uspomena na nega i sebe.........eh bas e sve to komplicirano,heh, sva sam se uznojla pišuči ovo heh,alkad je tak........uvjek sam sebi trebas bit najvazniji, da bi ti drugi moglibit važni jer su ti zbilja važni i jer ih istinski voliš,a ne zbog neke sebičnosti,ili jer misliš da nečeš moći biti sretan bez njih ili tako nešto,nego uživat što jednostavno si tu i osječaš njih,kao što oni osjeačju i vole tebe....evo i jedne mudre izreke: Ljubav je ponajprije darivanje sebe,i sad to u mom slučaju nema smisla jer ja se zbog njega gumi, ono zbog ljubavi gubim mogućnost davana ljubavi,sebe,....i sta sad napravit, pit pametan, i doć k sebi,heh, odlućit se ne glumit neku ranjivost kakvu nas uce dok smo mali,da nemozuemo zivit sami, pa nemozemo,ali ne jer smo mi krivi zato,nego zbog toga sto to tako je, pa cak je i mali princ imao svoju ružu,ili tko već,ali moramo cjeniti to što imamo,i probati zadržati,dok možemo,jer svaki trenutak ovog života je važan, i svaki se može pretvoriti u nešto predivno,čega čemo se poslje sječati,možda s nostalgijom,ali i s srećom jer smo to okusili.Stoga samo treba vjrovati, i nedajte nikad da vam odrežu krila mašte,i vere, jer ona su ono najvrednije, jer cini se da svatko kao pojedniac ne znaci u ovom svemiru,ali svatko od nas nosi cjeli svemir,i svatko je sve za sebe.....Ali ja njega volim, i zato sam odlucila ne upropastiti svoju priliku za sreću,zbog glupih strahova,koji su posljednica nekih pogrešaka iz prošlosti, terba saptiti samo sretne dane, a iz onih teških izlaziti kao još jači,jer je to bila još jedna kušnja koju smo prošli,i sada možemo dalje, ma ustavri ja malo previse sam sad zafilozofirala ovo, ljudi samo uživajte,i volite to je ono najvažnije, peace love and happynes, pozdravvvvv
|